Snow White Queen

Betrayal

Nešto novo i do sada neistraženo. Ne mogu ocjeniti koliko loše može ispasti jer jako mi je drago.

Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
dok se moja nitroglicerinska oštrica
prisno priljubljuje uz arterijsku
nabreklu venu tu negdje
u unutrašnjem svemiru uma.
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
i samo zbog toga želim ti posljednju
zariti krijesnicu duboko duboko u oko
da ti dopre do najdalje točke skrivene
svijesti i ostane tu kao semafor.
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
jer bilo je i vrijeme da odapnu jer ona
ih ne može razmjestiti kako mogu
ja a znaš i sam da drugačije
nije onako kako treba biti.
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
po protokolarnom rasporedu sjede nijeme
zamišljene i sjetne i ni sjetile se
nisu moje nitroglicerinske oštrice
u paralelnom svemiru tvog natečenog
mozga. - Sjeti se kako si me gledao!

Možda nastavak sage o nadarenom djetetu i ne kreće uzlaznom putanjom, ali kreće se nekamo. Valjda.

15.09.2008. u 22:27 | 5 Komentara | Print | # | ^

Interlude

Sve je to zbog kiše
Šaputala mu je tiho na uho
Dok se mazno previjala
I ostavljala miris parfema
Na plahtama

Sve je to zbog kiše
Tješio se u sumraku
Dok je ona iza odškrinutih vrata
Prikrivala njegove tragove
Na svojoj koži

Sve je to zbog kiše
I zbog hladnoće
Zbog nenadane oluje koja bjesni vani
I drži ih zatočene
Zaboravljene

Sve je to zbog kiše
Rekla je sada glasno
Dok je izlazila iz stana
I iz njegova života
Zaboravi

Za sve je kriva prokleta kiša

16.06.2008. u 10:36 | 3 Komentara | Print | # | ^

Blue Orchid

Sad pitanja više nema, nema ni odgovora
Rekla je tiho tren prije
Nego nas je magla progutala nijeme

Mislila je gledati u mjesec još satima
Sklupčana na dnu sama
Niti trpnula nije dok smo nestajali

Ljutila se na pjesnike, vukove, zvijezde
I sve što ima nadohvat ruke
A nikada nije bilo njezino

Umotana u miris nadolazeće zore
Tiho je tiho plakala
I plela ruke oko moga pasa

Ležala je cijelu vječnost zamišljena
Pomalo izgubljena
A ja sam otišao...

Otišao bih da nas tren prije
Nije nijeme progutala magla...

12.06.2008. u 17:04 | 2 Komentara | Print | # | ^

The Jetset Life Is Gonna Kill You

Znam da ne bih smjela, ali ipak volim kad mi se povremeno uvučeš pod kožu. Trzaji vrtoglavica adrenalin. Nije loše, zar ne? I uvijek si tamo, u najskrivenijem kutku, nikako nježan, nikako spor. Baš ono što mi treba. Najbolji si ljubavnik u mojoj glavi. Želiš mi raditi sve ono što ja želim da mi radiš. Na javi ti to nikako ne bi pošlo za rukom. Nitko ne ulazi tko duboko. Duboko u podsvjest da bi znao. Jer nikako ne možeš željeti raditi sve ono što ja želim da mi radiš. Nikad ti neću reći. A to je tako očito, tako jednostavno i primitivno. Domina želi biti dominirana. Ali teško se silazi s trona. Samo zato jer se teško vratiti natrag.

Gaze into her killing jar
I'd sometimes stare for hours
She even poked the holes so I can breathe
She bought the last line
I'm just the worst kind
Of guy to argue
With what you might find
And for the last night I li.
Could I lie with you?


I da, priznajem, željela bih da si ti 'onaj netko' tko mi služi za igru. Doduše, relativno opasnu, ali ipak igru. Da te mogu izvaditi kada mi to odgovara (jer nikada nisam ni pristajala na drugačije uvjete) i da m enapokon netko može poniziti. Natjerati na nešto. Prisiliti me. Možda mi samo treba malo oduška. Malo odmora od dominiranja. Zanimljivo je kako sama sebi ne dozvoljavam popustiti, ne misliti, ne računati. Nikada neću biti slobodna jer ne mogu pustiti sve konce iz ruku. Nemam tu sposobnost. Zato me i privlačiš. Nekako se potajno nadam da je ispod meke površine skrivena velika tajna. Mračna agresivna sila koja samo treba poticaj da bude slobodna. Računam na to jer bi onda bili iznimno slični. Dovoljno suprotni da budemo isti. Privlačno, zar ne?

Alright, give up, get down
It's just the hardest part of living
Alright, she wants
It all to come down this time


Uistinu, imam potrebu ponižavati te dok ne uzvratiš. Onako kako ja želim, naravno. Ponekad imam osjećaj da bi me sputanost mogla osloboditi. Osjećaj nemoći za mene je ekstaza. Uzbuđenje. Adrenalin. Dominacija mi je previše poznata, urođena. Moja najveća mana. I da, htjela bih da si ti 'onaj netko' tko će me sputati, poniziti, prisiliti da kleknem. Ali samo pod mojim uvjetima. Samo tako i tada. Zaboraviti sve i pustiti da se iskališ. Za sve što sam ti ikada priuštila. Bilo bi apokaliptično, zar ne?

Lost in the
she's got something else in mind
Check into the Hotel Bella Muerte
It gives the weak flight
It gives the blind sight
Until the cops come
Or by the last light
And for the last night I lie
Could I lie next to you?


Ipak, to se valjda nikada neće dogoditi. Moj sindrom boga je preduboko usađen da bih ikada sve ovo priznala, rekla na glas. Obrambeni mehanizam, tvornička greška, što li. A ti... Ti jednostavno previše uživaš u svojoj nemoći da si pomalo smiješan. Da, ima nešto emo u tebi... Ali nije kao u meni. Moj nagon traži uništenje. Tvoj samo miruje. Možda ćeš se nekada ohrabriti i kazniti me. Možda i poželiš učiniti mi sve što ja želim da mi učiniš. Ali hoćeš li to ikada reći, učiniti? Hm... ja bih se okladila da nećeš. Tvoje je da to potvrdiš...
(Oh, toliko sam egocentrična, znam da će mi se obiti o glavu)

01.06.2008. u 19:25 | 2 Komentara | Print | # | ^

Skeleton Song

U nekom filmu je jedna žena rekla - 's vremenom i prijatelji postanu beskorisni kao i obitelj'. Malo sam se zamislila... Koliko god to tužno zvučalo, mislim da je u pravu. Svatko od nas voli svoju obitelj, ali samo u ograničenim količinama. I što smo dulje odvojeni, više nam to odgovara. Stvar navike ili ljudska potreba za samoćom? I prijatelje imamo kao zamjenu. Zamjenu za obitelj koju nismo mogli birati. Prijatelji su obitelj koju smo si 'stvorili'. Ali jesu li? Birajamo li prijatelje ili smo jednostavno predodređeni da budemo zajedno? I kako to da i njih s vremenom trebamo sve manje? Znači li to da ću na kraju živjeti samo s knjigama?

Skeleton you are my friend
But you are made of bone
And you have got no flesh and blood
Running through you to help protect the bone
Skeleton we have been friends for years
And you have seen me through some trials
And tribulations and some tears
But everybody thinks I'm weird


Ništa nije vječno. Prijateljstvo pogotovo. Nikada mi nije bilo jasno zašto ljudi toliko razlikuju prijateljstvo i veze? Pa to je ista stvar!! Nikada nisam imala prijatelja u kojeg se prvo nisam zaljubila. Sve moje prijateljice bile su lijepe snažne (buduće) žene koje su se po nečemu isticale iz mase. Nitko se ne zaljubljuje u mrtva puhala. Ali mrtva puhala nemaju ni prijatelje, zar ne? I svaka ta veza je drugačija, iznimno osobna...

And I should have known
That it wouldn't be long
Until you, you've got me standing in an awkward position
With unwanted attention and a need for explanation
And it's not that I'm letting go of you
But I don't know what to do


Kategorije su neizbježne... Pravi prijatelj je rijetkost. Nikada nisam vjerovala u mnoštvo najboljih prijatelja. Mislim da se i ovdje cijeni monogamija. Najbolji prijatelj je jedan, jedan iznad ostalih. I što god ona napravila, kako god me povrijedila, uvijek je samo jedna. Ali teže je s njom nego s njim :) Odnos je puno delikatniji, puno nedorečeniji. I valjda ju volim zbog toga. Ali osjećaji nisu naša tema. Ne nosimo se s tim. Ipak, divno je znati da ima ljudi koji su (povremeno) spremni boriti se sa mnom, a to nije najjednostavnije. Teška sam, ljubomorna, posesivna. I borim se protiv toga.

Skeleton we are so close
But you have got no body
So why do you insist on wearing clothes
Skeleton when we were young
It was easy
Even though the other kids
They would tease me
But I was only seven I had you
But now I'm twenty-two


Nikada nisam imala puno prijatelja. Uvijek sam u nekom periodu života imala nekog posebnog, nekog po ćemu to i pamtim. Ali nikada nisu ostali. Mislim da nisam ni željela da ostanu. To je onaj osjećaj nostalgije koji, ustvari, i želite da ostane takav - nostalgičan. Ponekad mi strašno fale, ali nikada toliko da im se javim. Vjerujem da je uzajamno... Prijatelji su tu da, valjda, stoje kao spomenik vremena... I uvijek mi je žao kada jedna era završava. Ali nikada dovoljno. Novi prijatelji su tako uzbudljivi i neočekivani. Zato monogamija nije zdrava. Ne treba žaliti za ničim - ako nisu ostali, vjerojatno tu nisu ni trebali biti...

But Skeleton, you are my friend
And I could never bring your life to an end
Yes Skeleton you are, you are my friend
And I will be there for you until the end
And even though, when I take you out
You've got me, you've got me standing in an awkward position
With unwanted attention and a need for explanation
I could, I could never let you go
And that is all I know


Ali valjda ih nekada i mi moramo napustiti... :)

23.04.2008. u 13:30 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< rujan, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Travanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (5)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Ovdje vlada


...struja svijesti. Seciranje opsesivno kompulzivnog uma zaraženog epizodama depresije. Melankolija. Izlijevanje emocija i promišljanja. Sve u svemu, velika zbrka.

Linkovi


Blog.hr

Pssst...

Smisao života

Achtung baby

Tinariwen

Sasvim osobno


And I'm alone now. Me and all I stood for. We're wandering now, all in parts in pieces, swim lonely... Find your own way out...